GODISNJICE
Slobodno se moze reci da je Henry Purcell jedan od onih koji se ubrojaju medju najznacajnije svetske kompozitore ranog baroka. Sigurno je da je Henry Purcell veoma zasluzan za razvoj engleske muzike. Svojim delovanjem unapredio je i obnovio muziku i otpoceo novu eru u engleskoj muzici svorivsi novi specificno engleski stil i time zaista postao najveci barokni kompozitor Engleske.
Tacan datum njegovog rodjenja i dan danas nije potvrdjen - rodjen je u Westminsteru izmedju 21.11.1658. i 11.8.1659. godine. Potice iz muzicke porodice porodice i jos od ranog detinjstva aktivno se bavio muzikom. Kao pevac u decjem horu kraljevske kapele u koji je stupio sa sest godina ucio je od Humfreya i Johna Blowa, koga je i nasledio kao orguljas Westminsterske opatije 1679. godine. Njegovi prve kompozicije izvode se kada je imao osamnaest godina a 1677. naimenovan je za kompozitora i dirigenta dvorskog orkestra, nakon smrti M. Lockea.
Kontakt sa pozornicom je otpoceo 1680. godine kada je poceo da pise scensku muziku za razne drame. Svoje prvo delo iz velikog niza kompozicija koje je uprilicio povodom razlicitih dogadjanja komponovano je iste godine za svecanost doceka Kralja - oda »Welcome Home His Majesty from Windsor«. Naravno, komponuje i instrumentalnu muziku uporedo sa novim duznostima na koje je postavljan - 1682. godine postaje jedan od trojice orguljasa kraljevske kapele a krajem 1683. postaje »cuvar kraljevskih instrumenata« - titula koja mu omogucava i vise nego solidna primanja. Te godine objavio je zbirku od 12 sonata za dve violine i viola da gambu sa kontinuom.
Njegove brojne himne i ode koje je posvetio razlicitim dogadjanjima, od rodjendana do krunisanja, postale su veoma omiljene. Jedna od njih - cuvena »rodjendanska oda« »Sound the Trumpet« - napisana 1687. godine plenila je i odusevljavala i druge kompozitore, te se pojedini njeni delovi »citirani« ili u slicnim aranzmanima mogu naci i u razlicitim drugim delima drugih kompozitora i 100 godina posle vremena kada je nastala.
1688. godine Purcell je napisao jedno od svojih najpoznatijih dela - operu »Dido and Aeneas« prema Virgilijevoj »Eneidi« a na libreto Nahuma Tatea. Iako daleko najpoznatije od njegovih scenskih dela, »Dido and Aeneas« bila je samo »eksperiment« koji je Purcell napisao zbog jedne prigode a koja je za njegovog zivota izvedena samo jednom - na premijeri, na kojoj su sve uloge tumacili mladici i devojke jedne skole u predgradju Londona. Purcellova prava scenska dela, nastala su tek dve godine kasnije, od 1690. godine, medju kojima je sam Purcell za najvaznije smatrao »Dioclesian«-a koji je napisan iste godine. I sva ostala dela svojom lepotom i razlicitim emocijama svakog slusaoca cine ucesnikom i zaustavljaju dah - »King Arthur« (1691), »The Fairy Queen« napisana 1692. kao slobodna prerada »Sna lenje noci« W. Shakespearea ali ne na njegov tekst, zatim »Indian Queen« i »The Tempest« (1695), »Don Quixote« ...
Medju najlepsa i najveca crkvena dela spadaju »Te Deum« (1694), »Jubilet in D« i cuvena himna »Thou Knowest, Lord« napisana za sahranu kraljice Marije. Medju ostala najznacajnija dela ove vrste muzike spadaju, naravno, njegove anteme. Iako crkvena dela, po svom sadrzaju aneme u sirem smislu to i nisu: pisana za glas i gudace, Purcell posebnu car i uzbudjenje iskazuje ekpresivnim dramatskim momentima. Orkestar u njima, osim pratnje glasovima, izvodi i cisto instrumentalne delove (ritornelli). Veliko majstorstvo u cisto homofonom a nakon toga uzbudjenom polifonom stilu izvanredno opisuje raspolozenje, dramske i lirske momente teksta, a Purcella predstavlja kao izuzetnog kompozitora. Originalnom harmonijom, smelim i upecatljivim melodijama i bogato figuriranim i pokretnim basom, u Purcellovim kompozicijama je vrlo lak i prepoznatliv upravo Purcellov stil. Njegova muzika i danas pokazuje posebnu draz i stoga je Purcell omiljen a njegova se dela veoma cesto izvode.
Henry Purcell je umro 1695. godine od tuberkoloze i sahranjen je u Londonu u Westminterskoj opatiji. Danas, 300 godina nakon njegove smrti, ceo svet sa postovanjem obelezava ovu godisnjicu uz brojne koncerte njegove muzike ili posvecene njemu. Ove godine, na »Petom Festivalu rane muzike« u Beogradu, njegova godina obelezena je i jednim malim prigodnim koncertom. Na vecini drugih koncerata u Beogradu i zemlji Purcell je bio »zaboravljen«. Nepoznavanje ovog kompozitora i njegovih dela na nasim prostorima stavilo je njega i njegovu muziku u »zaborav«, ali nas ujedno i tera da taj detalj pokusamo da prebrodimo i ucinimo ga dostupnim siroj publici, a mi se nadamo da cemo u tome u bliskoj buducnosti i uspeti.
Predrag Gosta